21-vi avgust, 1992 godine. Pet dana prije mog šesnaestog rodendana.
Sa sobom smo ponijeli samo presvlaku. Tatin prijatelj nam je rekao da ne nosimo ništa drugo, jer će nam svejedno biti oduzeto. Bio je tu da nam pokaže koji je kamion bio najsigurniji za nas. Otac je morao sjesti naprijed s drugim muškarcima, a majka i ja smo sjele pozada s ženama. Bilo je toliko tijesno da sam napola sjedila mami u krilu. Prekrili su kamion nekakvom smeđom ceradom i krenuli smo.
Usred agonije tog trenutka, pojavio se drugačiji oblik hitnosti – moja očajnička potreba da se olakšam. Sama srž moga bića činila se bolnom zbog te potrebe, kao da je svaka nelagoda koju sam osjećala bila mikrokosmos veće patnje koju smo trpjeli. Svaka sekunda činila se kao vječnost, mjehur mi je bio u grču, kao da nije držao samo moju vlastitu očajnost, već i kolektivnu težinu naših uništenih života.
Posljednje zaustavljanje konvoja (prije dolaska na odredište) bilo je na Korićanskim stijenama na planini Vlašić. Srpski vojnici su uperili puške u sve muškarce koje su htjeli izvesti i ubiti. “On” je također bio jedan od odabranih. Imao je samo sedamnaest godina.
Sjeti me se
Bosanska verzija
Početkom svoje nevine petnaeste godine, Selma tek počinje doživljavati čari prve ljubavi. Nažalost, živjeći u Bosni 1992-e, Selma i njeni roditelji uskoro postaju dio bosanskog rata i njenog oca, srpska vojska odvodi na ispitivanje. Sa namjerom da zaštiti svoju kćer, majka Selmu šalje kod tetke, što se kasnije pokazuje kao pogrešna odluka.
Nekoliko dana nakon što tamo stiže, grad je napadnut, a članovi njene porodice su pobijeni pred njenim očima. Selma je odvedena u koncentracioni logor, gdje proživljava najgore noćne more. Nakon što je izgubila gotovo sve one koje je voljela, zlostavljana je od strane onih kojima je nekad vjerovala, svjedočila je najružnijim predrasudima, ona više nije sigurna da li uopšte želi ostati živa.
Hoće li Selma uspjeti pobjeći iz koncentracionog logora i ako pobjegne, hoće li se njena slomljena duša ikada moći oporaviti? Hoće li imati porodicu kojoj će se moći vratiti? Hoće li ikada ponovno pronaći ljubav?
Pratite Selmino putovanje kroz ljubav, očaj, nadu i mir u knjizi Sjeti me se, autora Sanele Ramić Jurić. Doživite brutalnosti bosanskog genocida, ali i pogledajte kako Božja ruka Selmu desetostruko nagrađuje. Pokušajte razumjeti hrabrost koja je potrebna da se suočite sa svojim napadačima i ponovno proživite bol u ime pravde. Otkrijte da li ljubav može procvjetati ispod ruševina rata.
Od Autora
Kad mi je bilo petnaest godina, u tren oka mi se promijenio cijeli život. Svijet koji sam vidjela kroz svoje petnaestogodišnje oči, nije bio lijep i nevin. Bio je ispunjen smrću, tugom i mržnjom.
Pet zvjezdica od Readers’ Favorite:
“Sjeti me se”, Džanijeve zadnje riječi upućene Selmi, je novela koja bi se trebala obilno čitati i sjećati. Nezaboravno! –Readers Favorite
Pet zvjezdica i nagrada od The AudioBookReviewer:
“Ovoj knjizi je dodijeljena nagrada zato što zaslužuje više od odobrenih pet zvjezdica.” – AudioBookReviewer
“Autorica Sanela Ramić Jurich prikazuje razarajuću sliku o tome šta Selmin život postaje i posljedice rata. Ona slušaoce ne štitti blagim opisima, već im daje golu istinu o ratu i užasnim razornim akcijama zlih ljudi koji žene i djecu podvrgavaju ekstremnim patnjama. Svaki lik je vješto izgrađen i razvijen u jasne likove koji su prisiljeni trpjeti najbolniji, najrazorniji emocionalni i fizički bol koji čovjek može podnijeti. Ona svoje čitaoce uvlači u priču tako što im prikazuje poznate radnje i emocije – kupovinu, zaljubljivanje, porodicu i prijateljstva. Naglost rata koji stiže do njenog rodnog grada je neočekivan i uznemirujući. Ovdje ona ističe očaj, bol, sirove emocije, strah i još mnogo toga. Predivna ljubavna priča jednog para, pruža nadu i obnovu. Autorica donosi pun krug priče i pokazuje da je izlječenje moguće. Priča teče stabilno. Ne samo da su njene riječi moćne, već su i veoma slikovite. Knjiga je snažna sa sirovim emocijama. Zahvalna sam što sam imala priliku pročitati i ocijeniti ovu knjigu.
“Ovoj knjizi je dodijeljena nagrada zato što zaslužuje više od odobrenih pet zvjezdica.” – Charla za AudioBookReviewer
Šta drugi misle o Sjeti me se:
“…Ovo je knjiga koju ćete pamtiti…”
“…ali ljubav je sve prevazišla…”
“…knjiga koja će vam duboko ući u srce i dušu…”
“…knjiga koja izaziva duboka razmišljanja i razgovore sa voljenima…”
“Draga Sanela, ne znamo se osobno, ali sam se igrom slučaja domogla tvoje knjige. Sinoć sam je počela čitati poslije ponoći i evo sam na 15 poglavlju. U nadi da ću je još danas završiti. Hvala ti na radu, trudu, na želji da nemila događanja koja su zadesila naš narod, u tim preteškim vremenima ne padnu u zaborav. Da ne dopustimo da se žrtve i krvoloci svrstavaju u isti koš – bez obzira na religijska opredjeljenja, jer smo ipak svi samo ljudi…Hvala ti mnogo! S poštovanjem, Aida!”
Puno sreće u radu, u pisanju i stvaranju. Ja se istinski nadam i željno isčekujem svaku tvoju novu knjigu, a nadam se, i želim ti – da ih bude puno. Puno pozdrava i sreće u radu i životu od sada, pa zauvijek, tvoja vjerna čitateljica.”Ako ste uživali u čitanju ovih pohvala i želite još, posjetite našu stranicu Reviews. Hvala vam što ste kupili i pročitali ovu knjigu.
SADA U SVIM KNJIŽARAMA:
Nastavak od Sjeti me se
PROGANJANJA IZ PROŠLOSTI
Kako Selma pokušava da krene dalje i da se oporavi od groznog iskustva kroz koje je prošla dok je živjela u Bosni 1992 – gdje su se ona i njeni roditelji našli na meti rata, gdje je Selma izgubila gotovo sve one koje je voljela, bila zlostavljana od strane onih kojima je nekad vjerovala, svjedočila najružnijim predrasudima – pakao iz kojeg, mislila je, napokon je pobjegla, pronašao ju je u Americi i počeo opet proganjati, podsjećajući je da negdje daleko ima nedovršen posao.
Selma je cijenjena poslovna žena koja živi u Čikagu s ljubavi svog života i njihovim sinom. Izvana, izgleda kao da konačno ima sve, karijeru i obitelj mnogi bi mogli samo poželjeti. Mislila je da je najsretnija osoba na planeti koja je preživjela pakao iz kojeg je napokon pobjegla.
Jednog dana ona prima telefonski poziv koji je prisiljava da se vrati u mjesto koje je napustila prije gotovo dva desetljeća. Obećala je da se nikad tamo neće vratiti, ali sada, ona se nalazi u očajnoj situaciji iz koje nema izlaza. Odlazi nazad da se još jednom suoči sa svojim demonima.
Hoće li je ovaj put napokon gurnuti sa litice i dokrajčiti je? Ko zna, možda će joj čak i pomoći da dobije neke odgovore.
Pratite Selmino putovanje u prošlost kroz očaj, mržnju, ljubav, nadu i mir u Proganjanja iz prošlosti, autora Sanele Ramić Jurich.
Doživite brutalnost bosanskog genocida i shvatite kakva je hrabrost potrebna da se suočite sa svojim napadačima i ponovo proživite bol u ime pravde.
Ovdje ćete pronaći besplatan primjerak knjige Proganjanja iz prošlosti.
“Uprkos mračnim pričama koje su sadržane unutar ovih stranica, Jurić je uspjela ostaviti čitaoce sa nadom da duboke rane ipak mogu zarasti. Pisanje gospođe Jurić je izvanredno i dobar je meč njenoj prvoj noveli, Sjeti me se. Jurić ništa ne pridržava.”
—Gregory S. Lamb
Autor od The People in Between
“Sanela Jurić nastavlja očaravati ljubitelje knjiga u ovom nastavku od Sjeti me se. Ona pokazuje čitaocima da ako imaju dovoljno hrabrosti da se suoče sa bolnom prošlošću, to im može donijeti nadu u neizvjesnoj budućnosti.”
—Lisa Tortorello
Autor od My Hero, My Ding
Ovo sedmicna pitanja i odgovori:
P: “Kako riješiti blokadu kod pisanja?”
O: Voljela bih imati neki čarobni i brzi odgovor da vam dam, ali nemam. Blokadu kod pisanja sam doživjela samo jednom, ali trajala je nekoliko godina. Prošla sam kroz teško razdoblje u braku i jednostavno sam izgubila sposobnost stvaranja. Bila sam depresivna i mentalno odsutna. Nisam se mogla koncentrisati ni na šta osim na ono što se dešavalo u stvarnosti. Bilo je teško jer je moja sposobnost bijega u pisanje uvijek bila moje spasenje. Onda je, neočekivano, tokom šale s prijateljem, u meni probuđena jedna šašava ideja. Našalila sam se: “Kladim se da smo se poznavali vječnostima. Bili smo najbolji prijatelji u svim našim prethodnim životima. Prije nego smo se rodili u ovaj život, odlučili smo da ćemo se roditi zajedno. Ali zbog toga što smo toliko suprotni i stalno se prepirali, negdje na putu prema rođenju, posvađali smo se. I zato što si tako tvrdoglav, pustio si moju ruku i ja sam prva usisana unutra. Ti si panično čekao nekoliko minuta, ne znajući da pet minuta tamo znače 19 godina ovdje. Zato postoji tolika razlika u našim godinama, i zato sam se rodila preko okeana, a ti ovdje…” Ta šaljiva situacija deblokirala je moju blokadu kod pisanja. To me snažno pogodilo i sjela sam da napišem kratku priču od četiri stranice. Ali nisam mogla stati tamo; priča me je neprestano progonila dok se nije pretvorila u cijelu knjigu. Tako je nastala moja posljednja knjiga, “Između svjetova”. Ova posebna priča mi je draga jer mi je pomogla da pronađem put natrag ka stvaranju novih i nevjerojatnih svjetova za sebe. Dakle, ukratko, kad je lijek za blokadu kod pisanja uključuje međudimenzionalne rasprave i šaljive paradokse s prijateljima… pa, to je tajna za rješavanje blokade kod pisanja!
P: “Da li ste ikada bila član neke grupe pisaca?”
O: Nikad nisam bila za grupe pisaca. Da jesam, vjerovatno bih bila ona tajnovita figura u uglu koja razgovara s likovima u svojoj glavi.
P: “Gdje i kada pišete?”
O: Pišem prema raspoloženju – kad me inspiracija tapne po ramenu, potpuno sam joj predana. Moj omiljeni kutak? Naći ćete me kako stvaram književna remek-djela iz udobnosti kauča, laptop postavljen na jastuku.
Trinaesto poglavlje, 106-107 stanica
KOMENTARI
O Autoru
Jedinica sam u roditelja, rođena 26-og augusta 1976-te godine u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini.
Iako je preživjeti rat bilo najgore iskustvo od svih, ipak sam iz tog doživljaja naučila jednu lekciju, da nikada ne planiram previše daleko u budućnost, jer nam sutra nije obaćano.
U Ameriku sam preselila 10-og augusta 1993-će godine – 16 dana prije mog sedamnaestog rođendana. Kad sam sletjela u ovu stranu zemlju, nisam znala govoriti niti riječ engleskog jezika, međutim, nije mi dugo trebalo da se naviknem na američki narod i da Čikago prozovem svojim domom.
U dvadeset-drugoj godini života, upoznala sam svog muža, Todd-a.
Dvije godine nakog našeg vjenčanja, dobili smo prvog sina, Denija, a pet godina kasnije i drugog, Devina. Život mi je postao tako pun i užurban, Imala sam posao, dvoje djece, muža i naše familije, ali iako se činilo da sam tad imala sve, uvijek sam se osjećala kao da je nešto nedostajalo. Život mi se nije činio potpunim, kao da sam uvijek iščekivala da se još nešto desi. Znam sad da je to bila ne ispričana priča koja mi se uvijek vrzmala po pozadini uma pokušavajući se osloboditi i isplivati na površinu.
To što mi je život bio tako užurban mi je pomoglo zaboraviti neke stvari koje su bile ukopane negdje u dubini mene, ali čak ni užurbanost života nije mogla zamijeniti bol nedostatka onih koji nisu bili iste sreće kao ja; onih čija lica i sad tako jasno vidim.
Sjeti me se je knjiga koja je napisana za sve one koji su pobijeni u Prijedoru 1992-ge godine iz samo jednog razloga — što nisu bili Srbi.
Jednog julijskog dana 2009-te godine, ova proča je počela prelaziti iz moje glave u kompjuter. Taj specifični dan je počeo kao i svi drugi. Imala sam svoju rutinu – ustala bih rano i sprmila se za posao. Stavila bih sinove u auto i odvezla ih mami. Ona bi onda vodila starijeg mi sina u školu i brinula se o mlađem dok ja ne bih otišla po njih. Nakon što sam svoje dječake ostavila s njom taj dan i počela voziti prema poslu, nisam mogla otresti nešto što mi je majka rekla. To stvarno nije bilo ništa posebno, samo njena uobičajena – i u njenim očima mala – kritika onog u što su moja djeca bila obučena taj dan. Ta mala primjedba je probudila nešto u meni što se razvijalo sedamnaest godina i prije nego što sam shvatila šta se događalo, rođen je lik Sabine, Selmine mame. Taj mali, nedužni komentar moje mame je u mojoj glavi izrastao u mrežu radnji.
Iako sam na poslu imala milion stvari za obaviti, taj dan sam se krila u uredu, energično tipkajući radnju za Sjeti me se. Nevoljno sam ipak odgovorila na telefon i završila posao za taj dan, ali sam jedva čekala da stignem kući i stavim djecu na spavanje tako da bih mogla sjesti za kompjuter i pisati – nešto što sam obično radila kad mi je trebala oduška. Ovaj put, međutim, osjećaj je bio drugačiji. Imala sam priču za ispričati. Tokom dana sam izmišljala radnju, a pisala bih je kasno u noć kad bi u kući bio mir i tišina.
Moj najveći cilj života je napokon ispunjen i sada mogu disati zrak slobode čiste savjesti – nisam zaboravila.
Znam da sve dok moja knjiga postoji — a knjige postoje zauvijek — ono što se dogodilo u Prijedoru 1992-ge godine neće biti zaboravljeno i to mi je najveći uspjeh, najveće dostignuće mog života.
“Gospođa Jurić je majstor pripovijedanja sa istorijski važnom pozadinom koja mora biti pročitana u potpunosti da bi mogla biti cijenjena. — Ne brinite, dok bude predstavljena, držat ćete se svake njene riječi.” – iSTAR
Sanela Ramić Jurich, podstaknuta svojom strašću za pisanjem, poželjela je da se upusti u novi spisateljski poduhvat. Korištenje pseudonima joj je pružilo priliku da se uključi sa svježom i raznolikom publikom. Nedavno je objavila svoj prvi savremeno/fantastični roman pod nazivom “Između svjetova”. Ova zadivljujuća priča istražuje teme srodnih duša, dubokih veza, privlačnosti doma i snage emocija. Ubuduće, Ella Rees, Sanelin alter ego, ima neograničen potencijal da oslobodi svoju bezgraničnu maštu u svijetu romantike i fantastike. Iako se njeno pisanje može činiti čisto izmišljenim, čitatelji će otkriti da su dijelovi Sanelinih životnih iskustava razbacani kroz njene priče, dodajući dodatni sloj dubine i autentičnosti njenom radu. Svakim potezom pera, Ella Rees, alias koji nosi s ponosom, baca čaroliju satkanu od sirovih vlakana emocija, uplećući čitaoce u očaravajući ples srca i uma.
